Izreke 21:3

Ovo je jedna od najboljih izreka. Dajte Bogu slavu! Ova izreka naučava pobožno pravilo kršćanske etike kako bi vam pomogla voditi vaš život. Uzmite vremena za naučiti ovaj prioritet mudrosti, te se ponizite njenoj pravednosti, kako bi ugodili Bogu i našli veliki mir u svojim dilemama.

Žudite li za mudrošću? Naučite ovu izreku i nemojte ju zaboraviti. Pouka je veća nego u mnogima drugima i zahtijeva objašnjenja, ilustracije i primjene, ali ćete dobiti lake odgovore na situacije koje su drugima beskrajno teške. Naći ćete milosrđe i slobodu za vašu dušu i duše drugih. Hvala ti, blaženi Bože, za mudrost.

Farizeji ne mogu shvatiti ovaj princip, stoga ga je Isus koristio nekoliko puta kako bi im začepio usta (Mat 9:13; 12:7). Iako su ga Židovi čitali, zapamtili, brojali slova, privezivali na čelo, te ljubili tintu na svescima (Mat 23:5; Iv 5:39; Rim 2:17), nikad nisu došli blizu toga da nauče duh ovog pravila iz srca Božjeg.

“Pravda i sud” je činiti ono što je moralno ispravno. Naspram Boga, to je čisto srce koje se pokorava Njegovim riječima (I Sam 15:22-23; Ps 51:16-17). Naspram ljudi, to je biti fer, ispravan i ljubazan, onako kako je Bog to definirao (Izl 18:21-22; Pnz 1:16-17; 16:18-19; II Sam 8:15; 15:4; Ps 82:1-4; Prop 5:8; Iza 59:4,14; Jer 22:15-16; Ezek 45:9; Iv 7:24). To znači čuvati dvije velike zapovjedi, koje su veće od ikoje žrtve izvanjskog štovanja (Mk 12:33).

“Žrtva” je držanje Božjih propisa, uredbi, i bogoslužja izvanjske ili vidljive religije, koji su ceremonijalni, službeni, ritualni ili izvanjski u naravi. To također znači biti pokoran slovu Božjih zapovjedi ili štovanja, a u isto vrijeme zanemarivati duh i svrhu tih zakona ili osobno milosrđe. Čak kad bi im Sam GOSPOD zapovjedio i dao detalje, postoji pravo i krivo vrijeme i način za održavanje i provođenje istih.

Savršen čovjek čini oboje, ali zna da je moralna religija iz srca važnija od ceremonijalne religije javnog štovanja ili od toga da raspustite kesu. (Mat 23:23; I Sam 15:22-23; Mih 6:6-8). David je žeđao za Bogom kao nitko drugi, ali je također smislio ideju te financiranje za veličanstveni hram. Poput svog oca, Salomon je žudio za unutarnjom mudrošću kako bi ugodio Bogu, ali je također nadmašio svakog kralja u javnom štovanju. Savršen čovjek čini oboje.

Izaija je proglasio Izrael Sodomom i Gomorom jer su držali Božju ceremonijalnu religiju ali su zanemarivali dobrotu i milosrđe u osobnim odnosima (Iza 1:10-20). Izaija je ponovo osudio Izraelov vanjski privid pravednosti tako što su držali formalno bogoslužje dok su u privatnosti kršili prava i potrebe onih uokolo njih, čak i svoje obitelji (Iza 58:1-10). Shvatite i zavolite razliku između ceremonijalne religije i istinskog pobožnog načina života.

Izaija je nadalje objasnio da je Bog toliko velik da mu ne trebaju vaša javna nuđenja, a svaki grijeh u srcu i u osobnom životu kvari slavljenje koje činite javno, koliko god da je ono točno (Iza 66:1-4). Ovdje je mudrost: vaša unutarnja i osobna pravednost posvećuje i uljepšava vaše izvanjsko i javno štovanje, ali izvanjsko i javno štovanje ne može, niti će pokriti grešno srce ili život (Izr 15:8; 28:9; Hag 2:10-14).

Nema veze što je Bog dao zapovjedi. Nema veze ako držite sve detalje istih savršeno. Bogu je pravedno, ispravno i milosrdno odnošenje prema ljudima mnogo važnije od ceremonijalne točnosti. Njemu je stalo do detalja religijskog bogoslužja, ali ne kada su u konfliktu sa opravdanim potrebama ljudi. To je božanska distinkcija – možete li ju shvatiti? Istinska ljubav je veća od točnog štovanja, kada su suprotstavljeni.

Istinska pravda cijeni poštenje i milosrđe više od strogog držanja slova Božjeg zakona. Istinski sud cijeni ljudsku dobrobit više od ceremonija ili zakona koji su i napravljeni za čovjekovu dobrobit. Na primjer, pobožan sud i pravda zna kada je prihvatljivo lagati, iako Bog strogo osuđuje laganje. (Izl 1:15-21; Suci 4:18-21; I Sam 16:1-2; 21:1-2,10-15; II Sam 15:31-37; 17:15-22; I Kr 3:16-28; II Kr 10:18-21; itd., itd..).

U drugom primjeru, Mojsijev zakon je zahtijevao odmor Subotom. Oni bez mudrosti te oni koji naglašavaju „žrtvu“ bi zahtijevali držanje Subote čak i kad će to naškoditi čovjeku, iako je Subota dana za odmor i za pomoć čovjeku (Izl 23:12). Takovo crno-bijelo, držanje do detalja religije je uvijek lakše od „pravde i suda“, koji zahtijevaju iskreno i čisto srce, milosrđe i perceptivnu mudrost kako bi ispravno razlučili.

Ovdje je dragocjena mudrost i nadahnuta pouka: voljeti Boga iz srca i činiti ono što je ispravno, dobro i milosrdno prema drugima i sebi zadovoljava Boga više nego da savršeno držite Njegove ceremonijalne uredbe. Čisto srce sa iskrenom ljubavlju u služenje drugima je važnije od detalja formalnog bogoštovlja. Odbijete herezu da će vam vjerno pohođenje Mise pokriti vašu dušu neovisno o vašem životu. Shvatite znanje da čak i detaljne specifične zapovjedi mogu biti prekršene kako bi se pravedno upravljalo nekom situacijom.

Ovo pravilo ne zanemaruje službeno bogoštovlje, jer je sam Salomon bio odličan primjer skupih žrtvovanja. (I Kr3:4; 8:64-66; II Lje 7:5). Istinski klanatelji će činiti oboje (Mat 23:23). Ali, kada se suočite sa konfliktom u kojem morate birati između toga da ljubazno pomognete nekoj osobi i stroge dužnosti štovanja, neka milosrđe i suosjećanje budu važniji. Ne uzdižite ceremoniju ili slovo iznad milosrđa i duha. Ne sudite po pretpostavkama i hirovito, već jedino kad ste suočeni sa kontradikcijom ili dilemom između službenih zapovjedi i pomaganja nekoj osobi.

Ova izreka nije jedini glas ovoga pravila u Starome Zavjetu. Nalazi se i na drugim mjestima također (Mih 6:6-8). Onaj koji je Isus Krist citirao je iz Hošee 6:6,

“Jer milosrđe htjedoh, a ne žrtvu, i poznavanje Boga više negoli paljene prinose.”

Biblija ilustrira ovo pravilo sa primjerima. Isus je razvalio Židove jer su imali veće mišljenje o obrezivanju i Suboti nego o tome da se čovjek izlijeći. (Iv 7:21-24; 5:1-16). Istinska je „pravda i sud“ izliječiti čovjeka, čak i ako je to prekršilo važan zakon Subote. Ostaviti čovjeka hromim, čak i na još jedan dan, kako bi se držala Subota, bi bila zla „žrtva“. Ovi nemilosrdni đavli bi izrezali čovjeka (obrezanje) u Subotu, ali su zabranjivali Isusu da izlijeći čovjeka u Subotu nakon što je ležao nepokretan na krevetu 38 godina.

Ako mislite da su tako opaki ljudi, ljudi puni mržnje nestali, varate se. I dalje postoje. Imaju male umove i još manja srca. Bolje vam je sresti medvjedicu kojoj su oteli mlade nego jednog od ovih samopravednih, arogantnih Farizeja. Njihova ružna srca se otkrivaju kad se slave pokajani grešnici ili se traži milosrđe za ikoga kontra tradicije. Radujte se u načinu na koji ih je Gospodin prezreo, ismijao, ignorirao i porazio.

Kad je David bio gladan, jeo je pokazni kruh iz šatora koji su zakonski samo svećenici smjeli jesti (I Sam 21:1-6). Čak ni Leviti nisu smjeli jesti pokazni kruh. David je prekršio jasnu Božju zapovijed. (Izl 29:32; Lev 24:9). A Isus ga je u potpunosti oslobodio krivice toga što je učinio (Mat 12:3-4). Zašto je čovjek po Božjem srcu učinio tako nešto? Odakle Davidu samopouzdanja da jede? Što mu je dalo slobodu da to učini?

Znao je da je Bog odbio Kajina i njegovo štovanje jer nije to učinio ispravno (Pos 4:3-5), te je znao da je Bog strogo kaznio Nadaba i Abihua (Lev 10:1-2), Mojsija (Br 20:7-13), i Šaula (I Sam 13:8-14) jer nisu pratili Božje zapovjedi. Kako je David znao da će Bog prihvatiti njegovo kršenje Božjeg zakona zbog omanje gladi, kad je mogao nabaviti hranu na drugi način? Po pravdi, sudu i milosrđu ove izreke! Amen!

Uzbuđuje li vas Davidova mudrost? Nije ni čudo što je on čovjek po Božjem vlastitom srcu: razmišljao je na isti način kao Bog. Znao je da je milosrđe važnije od pokaznog kruha. Kralj Šaul, s druge strane, je mislio da će žrtvovanje Amelečkog plijena opravdati ignoriranje Božje zapovjedi da ih se istrijebi u potpunosti (I Sam 15:1-29). Takvi farizeji će zvučati vrlo sveti dok govore o revnom držanju bogoštovalja, dok u isto vrijeme ignoriraju pravedne principe za koje Bog misli da su važniji. Čitatelju, budite David, ne Šaul!

Kada su apostoli trgali klasje i jeli to u Subotu, Farizeji su ih osudili za kršenje zakona (Mat 12:1-2). Ali Isus je podsjetio ove religiozne legaliste o Davidovom slučaju i poslu koji svećenici obavljaju Subotom (Mat 12:3-5). Potom je i mudro primijenio povezani princip milosrđa kako bi obranio apostole, a potom je ukorio Farizeje jer ne poznaju vlastito Sveto Pismo (Mat 12:3,5,7). Jeste li više poput Isusa ili poput Farizeja?

Farizejima je zgodno bilo uzdizati Korban – njihovo vjersko obećanje darovanja svojih posjeda hramu – kako bi izbjegli da se moraju brinuti o svojim starim roditeljima u potrebi (Mat 15:3-6; Mk 7:9-13). Učinili su buduću „žrtvu“ održavanja hrama važnijom od „pravde i suda“ za vlastite roditelje. Njihov bezdušan stav toga da koriste zapovjedi da pokriju manjak ljubavi i milosrđa je upravo što ova izreka osuđuje. Isus je uzvisio pravdu i sud, čak i ako je to značilo prekršiti Božji zakon o eksternom štovanju.

Na primjer, Isus je ozdravio ženu u Subotu, koju je zli duh mučio 18 godina. Vođa sinagoge ga je ukorio pred ljudima te je rekao da bi se ozdravljenja trebala činiti drugim danima u tjednu. Slušajte to opakog čovjeka kako brani slovo Božjeg zakona. Je li bi trebali cijeniti njegov strog stav? Nikada! Ovo nije jedini takav događaj u Gospodinovim evanđeljima; mnogo ih je.

Isus ga je nazvao licemjerom, jer je to i bio; te je rekao prisutnima da bi svaki Farizej pomogao svome volu napiti se vode Subotom, a onda je opravdao što je prekršio Subotu radi te žene (Luk 13:10-17). Ishod? Njegovi neprijatelji su bili posramljeni, a ljudi su se radovali njegovim djelima ljubaznosti i milosrđa. Što bi mu obično donijela ta mudra primjena božanskog suda? Njihovu mržnju na smrt!

Farizeji su se pretvarali da vole Božju riječ, ali vole samo crna-bijela pravila koja im pašu. Odbijaju koncept mudrosti. (Nema mudrosti u držanju crno-bijelih pravila, već je to puko pokoravanje naučeno napamet.) Mudrost ispravno primjenjuje Božje principe koji mogu nadvisiti zakone te uči Božje prioritete u Njegovim zapovijedima. Farizeji su previše pravedni, kao što je Salomon upozorio (Prop 7:16). Isus je ismijao njihovo pedantno davanje desetine bilja, a zaboravljali su važnije stvari poput milosrđa (Mat 23:23).

Kada se Naaman vratio iz Sirije nakon što je bio očišćen od gube, njegove dužnosti su uključivale vođenje kralja na pogansko štovanje. Običaj je od njega zahtijevao da se pokloni sa svojim gospodarom pred poganskim idolom Rimonom. Koji savjet je Elizej dao ovome savjesnom vjerniku u Bogu, koji je radi posla morao sudjelovati u poganskom idolopoklonstvu (II Kr 5:18-19)? Idi u miru! Ne brini o tome! Farizeji bi poplavili i ugušili na smrt na takvu milosrdnu mudrost, jer nikada nisu naučili izreku koje pred vama.

Razvod i ponovni brak je često jedno od najtežih pitanja s kojima se pastori susreću. Ako Pismo dopušta samo bludništvo i napuštanje kao osnovu za razvod i ponovni brak (Mat 5:32; 19:9; I Kor 7:12-16,27-28), tu postoje prilike za vježbu ove izreke. Biti će slučaja koji nisu preljub ili napuštanje, ali slični ili gori u naravi ili učinku, gdje je razvod opravdan po ovome pravilu i njegovom pandanu iz Novog Zavjeta (Mat 12:7). Mudri pastor će jako odvagati takve principe. Ima li ikojeg poput Davida da to radosno primjeni?

Većina konzervativnih pastora bi se bojala primijeniti ovo pravilo, jer su naučeni biti cjepidlake za slovo zakona, ignorirajući duh zakona. Ne razumiju ovu izreku nit pandan tome u Novom Zavjetu. Moraju držati tradiciju farizeja ili će ih oni koji mrze milosrđe smatrati liberalnima. Neka Bog podigne muškarce koji će odbaciti robovanje farizejizmu te promovirati slobodu Isusa Krista, bez da kompromitiraju Božje zakone zbog pukog hira ili zato jer im je zgodno. Gospode, neka bude više pastora poput Davida.

Ako ste slabi u vjeri te vam treba dodatna hrabrost, Gospod je dao dodatnu potporu takvim primjenama milosrđa, jer je također branio svoje apostole kad su trgali klasje u Subotu, govoreći: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2:23-28). Što je time mislio? Milsio je da Subota ima svrhu i namjeru koja nadilazi samu zapovijed. Ako bi mogli držati svrhu i namjeru Subote, čak i ako prekršite strogo slovo zakona Subote, bili bi ste opravdani i potaknuti da tako učinite.

Jednako tako, možete zaključiti da je brak stvoren za čovjeka, a ne čovjek za brak. Zašto forsirati brak kako bi se ostalo zajedno, ako je svrha braka bila nepopravljivo uništena? Jedini razlog bi bio da uzdignete „žrtvu“ iznad „pravde i suda“, a to krši ovu izreku i pokazuje Farizejski mentalitet u srcu. Pravilo namjere je za vašu mudrost; to je svrha Izreka; to je svrha Izreke 21:3.

Mudrost razlučuje namjeru zapovjedi kako bi držala duh iste dok krši njegovo slovo. Ipak, ova sloboda je samo za one koji čuvaju brak svom svojom snagom, jer čovjek ne bi trebao lako razdvajati ono što je Bog spojio. Znači li ovo da govorimo i jedno i drugo? Znači li ovo da smo licemjeri jer guramo suprotstavljene pozicije? Ne, to je ispravno razlaganje riječi istine i nalazimo Božji balans mudrosti. Amen!

Ovo je visoka mudrost, ona Davida i Isusa, ali vam je dostupna, ako ćete vjerovati Božjoj riječi, onoj u ovoj izreci. Isus je osudio one koji su sudili situacije po tome kakvima su se činile, a ne po činjenicama i posljedicama (Iv 7:24). Znao je da postoji drugačiji način sagledavanja situacije, a to je značilo pravedno pristupiti svakom uglu – po pravdi i sudu. Sudite li situacije po prostom i površinskim izgledu iste, ili možete pravedno ocijeniti situaciju na dubljem nivou kako bi došli do istinski mudrog odgovora?

Postoji velika potreba za mudrim i pravednim sudom u mnogim situacijama. Ponekad postoje kontradikcije ili očigledan konflikt između Božjih uredbi i propisa. Jehošafat je zaredio suce koji su bili u stanju suditi mimo privida kontroverze kako bi odredili pravedno rješenje, ono koje je bazirano na pravdi i sudu. Ono čime je on obvezao te muškarce što se tiče njihovih dužnosti je vrlo poučno (II Lje19:8-11).

Razmotrite još jedan primjer. Ako čovjekov posao, zdravlje ili godišnji odmor zahtijeva da ne prisustvuje na skupovima crkve, možete prihvatiti prioritet milosrđa ove izreke, iako možda naglašavate dolazak u crkvu više nego neke druge crkve (Heb 10:23-25). Ne osuđujete ga da je loš Kršćanin; ohrabrujete ga jer je milosrdan mudar čovjek. I ne suprotstavljate se tome niti izbjegavajte primijeniti ovaj princip na samome sebi (Izr 11:17).

Ova izreka se ne može koristiti da bezumno zanemarujete ili kršite Božje zapovjedi. Trebali bi znati što se dogodilo čovjeku koji je drsko kupio štapove u Subotu (Br 15:30-36) i što se dogodilo Davidu kad je micao Kovčeg Zavjeta netočno (II Sam 6:1-11). Samo kada postoji konflikt između zapovjedi ili potreba za milosrđem postoji razlog za razmotriti principe mudrosti poput ove izreke.

Trebali bi smatrati da su sva Božja pravila ispravna u pogledu svega (Ps 119:128), i trebali bi znati da je Isus učio o onima koji krše najmanje zapovjedi (Mat 5:19). Ali ne smijete biti plašljivi ili plahi da odbacite ceremonijalne uredbe kako bi pokazali ljubav i milosrđe u teškim i bolnim situacijama. Milost GOSPODINOVA traje zauvijek!

Isus je naučavao milosrđe kao nitko prije njega u Izraelu. Naučavao je da se ne vraća zlo za zlo (Mat 5:38-42), ljubav prema neprijateljima (Matt 5:43-48), radost zbog pokajanih grešnika (Luk 15:1-32), te preobilan blagoslov milosrđa onima koji iskazuju milosrđe (Luk 6:37-38). Međutim, pravilo je dano ovdje u izreci. Hoćete li iskoristiti Božji dar i naučiti ovu dragocjenu mudrost od nebeskog Boga kroz pero Salomona? Hoćete li biti u stanju naći Božji balans i prioritet i staviti pravdu, milosrđe i poniznost na prvo mjesto (Mih 6:6-8)?