Izreke 10:28

Čovjek koji se pokorava Bogu ima svijetlu budućnost. Čovjek koji bira grijeh će biti uništen. Svaki čovjek ima želje i planove za budućnost, ali samo pravedan čovjek će steći blagoslove i prosperitet. Opak čovjek neće ostvariti svoje želje, a potom će ići u pakao. Lekcija je jednostavna. Poslušnost Bogu djeluje sada i kasnije. Grijeh nikada neće uspjeti.

Usporedite dužinu života u prijašnjoj izreci (Izr 10:27). Pravednost produljuje život. Bog to garantira (Ef 6:1-3); Salomon to potvrđuje (Izr 3:2,16; 4:10; 9:11). Ali očekivani životni vijek zlih će biti skraćen. Salomon je to izjavio (Izr 2:22; 11:19). Iskustvo to potvrđuje. Grešno življenje i svjetovna popularnost skraćuje ljudski životni vijek.

Usporedite brak (Izr 12:4). Ljudi ulaze u brak sa velikom nadom i lijepim očekivanjima. Ali zlom čovjeku se vrlo skoro gadi njegova omražena mučiteljica, a to dokazuje tisuće razvoda dnevno (Izr 11:22; 30:21-23). Pravedan čovjek, koji zahtijeva strah Gospodnji od svoje supruge, je blaženo sretan sa svojom vrsnom ženom (Izr 19:14; 31:10-31).

Usporedite djecu (Izr 10:1; 19:13). Zao čovjek očekuje da moderne knjige o odgoju, koje su ništa doli fantazije, donesu savršene rezultate. Njegovo očekivanje propadne kad vidi arogantan, pohlepan, lijen i sebičan produkt svoga amoralnog, mekoputnog i popustljivog pristupa roditeljstvu. Mudar čovjek, vjerujući Bogu, Salomon te šest tisuća godina ljudske povijesti, odgaja ludost iz svog sina kako bi bio radostan roditelj (Izr 22:6,15; 29:15,17).

Primjeri koji uspoređuju pravedna čovjeka i zla čovjeka se mogu umnožavati u beskonačnost, jer očekivanje zloga će uvijek propasti (Ps 34:12-16). Usporedite Abrahama i Lota, Davida i Šaula, Daniela i Belšazara. Međutim, postoji još jedna usporedba koja je mnogo ozbiljnija od dugog života, braka i djece. Postoji nada i očekivanje smrti. Samo će pravedni naći ikakvu radost u tom događaju!

Zli ljudi misle da će zauvijek živjeti ili barem ostaviti trajno nasljeđe nakon sebe (Ps 49:6-14; 73:1-20). Ali, brzo su odstranjeni, zaboravljeni od svih trunu u grobu te idu u ognjeno jezero (Izr 11:7; Luka 12:16-20; 16:19-26). Očekuju nebo ili možda da nestanu, ali se probude u mukama u paklu (Mat 7:21-23; 23:33; 25:31-46).

Pravedni ljudi žive sa određenim obećanjima vječnog života (Job 19:25-27). Njihova nada je radost na nebu, a realnost toga će daleko nadmašiti išta što su mogli zamisliti na ovome svijetu (I Kor 2:9). Gospod Isus Krist je vidio radost koja ga je čekala nakon groba te je grozna smrt raspećem bila mala stvar u odnosu na to (Ps 16:8-11; Heb 12:1-3).