Izreke 14:32

Svi ljudi umiru. Ali nitko o tome ne govori. Ljudi se ometaju poslovima, politikom, sportom, glazbom, drogama, itd. Ponašaju se kao da ih smrt neće pronaći. Ali to je najsigurnija stvar u životu!

Svi ljudi umiru. Ali opaki umiru mnogo gore od pravednika. Smrt istrgne opake ljude iz njihovih igračaka i sigurnosti te ih baci u vječnost bez Boga ili utjehe. Pravednici liježu u miru i biraju napustiti život radi svog odredišta na nebu.

Vi ćete umrijeti. Kako ćete umrijeti? Kralj Užasa, sama smrt, sada vas vreba. On će vas istrgnuti iz svake veze, od svakog pomagača, od svake imovine. Stajat ćete sami, bespomoćni, goli i krivi pred Bogom. Ovako umiru opaki.

Svijet uzdiže opake iznad pravednika. Oni drže posmrtne govore i podižu spomenike osobama poput Marilyn Monroe i princeze Diane dok se razlika iz ove izreke više ne vidi. Bolje bi vam bilo da vidite razliku, da vas laži svijeta ne zavedu u smrt opakih, jer su te dvije spomenute osobe smrću bile odbačene od svih svojih ispraznih udobnosti.

Isus je opisao smrt bogataša koji je imao toliko toga da biste pomislili kako živi dobrim životom. „Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već ove noći duša će se tvoja potražiti od tebe. A što si pripravio, čije će biti?’“ (Luka 12,20). Ovaj bogati bezumnik istjeran je iz života od strane Kralja Užasa bez ijednog centa.

Opaki dobivaju svoje nebo sada, jer je njihov udio u ovome životu (Psalam 17,14). Bog im dopušta dobra, djecu i velika imanja. Ali čak i tada su često depresivni, razvedeni, disfunkcionalni i pribjegavaju drogama i pijanstvu radi utjehe. Ali David je znao da će biti zasićen kada se nakon smrti probudi s Božjim likom (Psalam 17,15).

Dragi čitatelju, uskoro ćete umrijeti. Što ste učinili danas da se pripremite za to? Salomon je često na to upozoravao (Izr 10,2; 11,4.19; 12,28; 13,14; 14,12; Prop 12,1-7). I Isus i Pavao poučavali su važnost pripreme (Matej 7,21-27; 1 Timoteju 6,17-19). Opaki umiru vrlo različito od pravednika. Koji ste vi? Kako ćete umrijeti?

Kao i u mnogim Salomonovim izrekama, dvije paralelne rečenice suprotstavljene su veznikom „a“. Uspoređujući te dvije rečenice, pod pojmom biti „odbačen“ podrazumijeva se smrt. Opaki čovjek, iako uvjeren u svoju zloću, bit će iskorijenjen sa zemlje smrću. Ali pravednik umire mirno i s nadom, jer je smrt vrata u nešto daleko bolje.

Tko su opaki, a tko pravednici? Opaki su oni koje njihov ponos sprečava da ozbiljno razmišljaju o Bogu (Psalam 10,4; 14,1). Oni biraju popularan put u životu radije nego Božji put (Matej 7,13-14). Njima nije stalo što Biblija osuđuje većinu onoga što misle i čine, jer su svoje živote posvetili onome što svijet odobrava.

Pravednici znaju da imaju Stvoritelja. Oni žele ugoditi Bogu u životu i znaju da će Mu polagati račun nakon smrti (Propovjednik 12,13-14). Oni biraju živjeti po Bibliji, iako to možda nije popularno, jer znaju da to vodi u vječni život (Matej 7,13-14). Oni mrze svijet, jer znaju da je on Božji neprijatelj (1 Ivanova 2,15-17; Jakovljeva 4,4).

Opaki su samouvjereni u životu. Pretpostavljaju da će živjeti vječno (Psalam 49,6-13). Najgora misao im je smrt i čine sve što mogu da je ignoriraju i odgode. Ali Bog je rekao: „Zaista, zli neće ostati bez kazne“ (Izr 11,21). Nema čovjeka koji ima moć nad duhom, da duh sačuva, niti on ima moć u dan smrti; i nema otpusta u tome ratu, niti će zloća izbaviti one koji su joj predani. (Propovjednik 8,8).

Smrt odgoni opake. „ Spomen na njega nestat će sa zemlje i neće imati ime u ulici. Iz svjetla će biti odagnan u tamu i iz svijeta prognan. “ (Job 18,17-18). To se događa brzo: „ Prije negoli vam kotlovi trnje osjete, on će ih odnijeti kao vihorom, i to žive i u gnjevu svojemu. “ (Psalam 58,9).

„ Bogati će leći, ali neće biti pribran nikome; on otvori svoje oči, i nema ga.Strava ga kao vode obuzima, noću ga vihor otima. Istočni ga vjetar odnosi i on odlazi, i kao oluja ga iz mjesta njegova baca. Jer Bog će to na njega sručiti i neće štedjeti: on će više od svega htjeti pobjeći iz ruke njegove. Ljudi će pljeskati nad njim i zviždeći ga otpraviti iz mjesta njegova.” (Job 27,19-23).

Ali pravednik ima nadu u umiranju, jer u svojim dobrim djelima ima dokaz vječnoga života (Matej 25,31-40; 1 Solunjanima 1,2-4; Otkrivenje 14,13). Oni znaju da je smrt samo privremeni san tijela onih koji će živjeti vječno (Djela 7,60; 13,36). Njihova tijela jednostavno čekaju u grobu na veliku promjenu uskrsnuća (Job 19,25-27; Psalam 49,15; 73,24).

Pravednici vjeruju i vole Isusa Krista, koji je umro umjesto njih, tako da smrt više nema moći nad njima (Ivan 5,24; 10,26-29; 11,25-26). Oni znaju da vršenje volje Božje dokazuje njihovo spasenje, a ne neka molitva. Svojoj vjeri dodaju mnoga dobra djela kako bi potvrdili svoj izbor za vječni život (2 Petrova 1,5-11; Jakovljeva 2,14-26).

Smrt je milost za pravednike i oni to znaju (Izaija 57,1-2). Smatraju da je daleko bolje otići i biti s Kristom (Filipljanima 1,23). Znaju da je smrt blagoslovljen događaj i dragocjena u Božjim očima (Psalam 116,15; Otkrivenje 14,13). Vjeruju da je dan njihove smrti bolji od dana rođenja (Propovjednik 7,1). To je nada! Slavna nada! I imaju je samo pravednici!