Kada dođe oholost, tada dolazi sramota; a u poniznih je mudrost.

Oholost iskrivljuje sposobnost donošenja odluka. Bahata, umišljena ili ohola osoba činit će skupo pogreške, ali ponizan i skroman čovjek jasno će vidjeti dobro i zlo, istinu i zabludu, mudrost i ludost. Vaša veličina ovisi o oslobađanju od svake oholosti.

Bog je nadahnuo kralja Salomona da bude vaš osobni savjetnik. Najmudriji kralj koji je ikada živio zapisao je važne savjete za vaš uspjeh i blagostanje. Oholost će vas navesti na lude izbore koji će vas osramotiti; poniznost će vas voditi do mudrih izbora.

Najgora stvar koju možete imati je oholost. Ona će vas koštati više od bilo koje druge karakterne mane. Umišljenost će vas zavesti u ludost, koja će vas brzo i sigurno osramotiti. Ali poniznost vodi do mudrosti, koja štiti ljude od ludih pogrešaka, a potom i od sramote.

Shvaćate li važnost ove pouke? Nikada nećete čuti ni pročitati važnije upozorenje za svoj život. Oholost će vas uništiti, osramotiti i ponizit pred svim ljudima. Poniznost će vas uzvisiti i pred Bogom i pred dobrim ljudima.

Bezumnik je užasna stvar, kao što je Salomon često poučavao. Ali postoji osoba gora od bezumnika – oholi bezumnik! Napisao je: „Vidiš li čovjeka koji je mudar u vlastitim očima? Više nade ima za bezumnika negoli za njega.“ (Izr 26,12). Za bezumnika ima malo nade – on je gubitnik; ali za ohola bezumnika nema nade. Njegova će bahatost odbiti svaku pouku ili ispravak.

Oholost zasljepljuje ljude. Oni neće prihvatiti mudrost kako bi izbjegli nevolju i sramotu. Zamjeraju kad ih drugi poučavaju ili ispravljaju. Previše su samouvjereni. Bahato jure naprijed u svom visokom mišljenju o vlastitim mislima i idejama. Oholost donosi ludost, a ludost donosi sramotu.

Mrzite oholost i bahatost! Slušajte svog savjetnika. Napisao je: „Strah GOSPODNJI jest mrziti zlo: oholost, i bahatost, i put zli, i izopačena usta, ja mrzim.“ (Izr 8,13). Strah Božji, ključ Božjeg blagoslova, zahtijeva od vas da mrzite oholost i bahatost.

Oholost je gnusan grijeh. Počela je s đavlom. Uzrokovala je Sotonin pad. Lucifer nije bio zadovoljan kao Božji pomazani kerub; želio je biti poput Svevišnjeg Boga (Ez 28,14; Iz 14,14). Bog ga je izbacio s neba na njegovu vječnu sramotu (Iv 12,31; Otk 12,9.12). Dim njegovih muka bit će nebeski kâd (Mt 25,41; Otk 14,11).

Mrzite li oholost i bahatost? Oholost je đavlov grijeh. Oholost je uništila veličanstven život najvišeg stvorenja u svemiru. Oholost je uzrokovala njegovu vječnu sramotu i muku. Oholost je najgora stvar koju možete imati u životu. Koštat će vas više od bilo kojeg drugog grijeha.

Zbog oholosti, faraon, najveći kralj tog vremena, uništio je sebe, svoju obitelj, svoju naciju i svoju vojsku (Izl 5,2). Ljudi se smiju njegovu uništenju i sramoti posljednjih 3500 godina (Izl 15,1-21; 1 Sam 4,8; 6,6; Neh 9,10; Ps 136,9.15; Rim 9,17). Čak se i djeca raduju i smiju žabama u faraonovu krevetu zbog njegove oholosti (Izl 8,3).

Zbog oholosti, Filistejci su se borili protiv Izraela, usprkos tome što su se sjećali što je Bog učinio Egiptu 500 godina ranije (1 Sam 4,7-9). Nakon što su zarobili Kovčeg Božji, postavili su ga pred svog idola Dagona, koji je pao i poklonio mu se (1 Sam 5,1-5). Bog je tada cijeloj naciji dao epidemiju hemoroida, a jedini način na koji su mogli naći olakšanje bio je vratiti Kovčeg s pet zlatnih hemoroida kao žrtvu pomirnicu (1 Sam 6,1-5)!

Zamislite njihovu sramotu! Cijela nacija češala je svoje tajne dijelove (1 Sam 5,9). Njihovo jedino olakšanje bilo je izliti pet zlatnih hemoroida. Bog se smijao njihovoj sramoti! Nadahnuo je Psalam 78,66 za ovaj događaj, koji kliče: „I udari on neprijatelje svoje s leđa: predade ih vječnoj sramoti.“ Doista! Bili su predani vječnoj sramoti zbog oholosti. Kakva žrtva pomirnica! Tko im je služio kao model?

Zbog oholosti, Nabukodonozor, najveći i najslavniji kralj svih vremena, proveo je sedam godina puzeći po polju na rukama i koljenima. Jeo je travu kao vol; kosa mu je narasla kao orlovo perje; nokti su mu narasli kao ptičje kandže (Dan 4,33). I cijelu je priču zapisao i poslao cijelom carstvu na njihovim jezicima (Dan 4,1-3). Kakva nevolja! Kakva sramota! A sve je to bilo zbog oholosti (Dan 4,30-31).

Zbog oholosti, Herod Agripa I., kralj Judeje od 37. do 44. g. po Kr., koji je ubio apostola Jakova i pokušao ubiti apostola Petra, bio je udaren od anđela Božjeg i izjeden od crva, jer je oholo primao pretjerane hvale građana Tira i Sidona (Dj 12,1-4.20-23). Josip Flavije potvrđuje njegovu smrt u svojoj povijesti (Antiquities; Knjiga 19; 8:2).

Ne zaboravite Kulu babilonsku, Mirjam, Koraha, Bileama, Uziju, Hamana, Abšaloma i Belšasara. To su drugi primjeri sramotnih posljedica oholosti. Ali sada je gotovo sa slavljenjem tuđe sramote, što je uistinu čin svetog štovanja Boga. Red je na vama. Gdje je oholost u vašem životu? Pogledajte izbliza. Pogledajte pažljivo. Osjećate li ikada kako vas oholost napuhuje? Uzrokuje li da se naježite ili izgarate od zavisti na uspjeh drugih?

Što je oholost? To je visoko ili umišljeno mišljenje o vlastitim kvalitetama, postignućima ili imovini, što vodi do osjećaja i stava nadmoći nad drugima i prezira prema njima; to je neumjereno samopoštovanje. Što je umišljenost? To je preuzetno mišljenje o sebi, precijenjenost vlastitih kvaliteta te osobna taština ili ponos.

Oholost misli da ste važni. Oholost uživa u razgovorima i događajima o vama. Oholost vjeruje da su vaše misli i mišljenja ispravni. Oholost zamjera ispravljanju i pouci. Oholost zavidi na prednostima, sposobnostima ili častima drugih. Oholost zanemaruje traženje savjeta od drugih. Oholost gleda svisoka na druge. Pročitaj ovaj opis ponovno, dragi čitatelju.

Bog je ljubomoran. Njegovo ime je Ljubomorni (Izl 34,14). On može, i hoće, poniziti one koji hode u oholosti (Dan 4,37; Job 40,11-12). On vidi i zna same misli i nakane vašeg srca (Hebr 4,12). Morate se pomno ispitati, pronaći sjeme oholosti u svom životu i iskorijeniti ga brzo i potpuno. On će vam pomoći, ako ga zamolite.

U Božjim očima vi ste ništa, i manje od ništa (Ps 39,5; 62,9; 113,6; Iz 40,17). Vi ste crv pred Njim (Job 25,6). Vi ste puko stvorenje kojemu je dah u nosnicama (Iz 2,22). Stoga On mrzi ohole i zgnječit će ih kao moljca i rastopiti ih kao vosak (Izr 6,16-17; Ps 39,11; 68,2). Mudrost uči voljeti tu istinu.

Oholost je iskušenje za svakog čovjeka i jedna od Sotoninih omiljenih naprava (1 Iv 2,16). Iskušao je Evu da bude kao Bog, a iskušao je Isusa Krista kraljevstvima svijeta. Vaše pokvareno srce po prirodi je ispunjeno njome. Već ste oholi bezumnik ako mislite da s tim nemate problema ili iskušenja. Samo oni koji znaju da su oholi uče poniznost. Misliti da ste pobijedili oholost dokaz je vaše bahate umišljenosti!

Danas se oholost uzdiže i promiče nazivajući je samopoštovanjem ili samopouzdanjem, a potom se poučava kao lijek za mnoge čovjekove probleme. Prodaju se knjige o tome kako staviti sebe na prvo mjesto, a pjevaju se pjesme o samoljublju kao najvećoj ljubavi od svih. Društveni mediji smatraju se gotovo nužnima za život, iako su tek nešto više od narcisoidne umišljenosti.

Morate početi kod kuće. Morate iskorijeniti oholost iz vlastite duše, a zatim je iskorijeniti iz svoje obitelji. Roditeljima mora biti najveći prioritet poučavati poniznost i ukloniti vidljivu oholost kod svoje djece. Pasttori je moraju iskorijeniti iz svojih crkava.

Službenici ne smiju imati oholost ili samovolju (1 Tim 3,6; Tit 1,7), jer će ih to natjerati da zastrane u Božjem djelu. Ne smiju biti samopromotori. Učitelji i poglavari moraju prvo biti dovoljno ponizni da kritički ispitaju sebe i uče od drugih, prije nego što budu postavljeni na položaj da poučavaju i ispituju druge (1 Tim 4,16; 2 Tim 2,15).

Oholost uzrokuje ludost, koja donosi sramotu. Ona zasljepljuje ljude jer pretpostavljaju da su uvijek u pravu (Izr 12,15; 14,16; 26,12; 28,26). Tako odbacuju i zamjeraju savjetu i ispravku koji bi im mogli pomoći (Izr 21,24; 22,3). Ne poštuju one na vlasti. Donose nagle odluke, jer nikako ne mogu biti u krivu (Izr 14,29; 19,2; 28,22; 29,20).

Oholost uzrokuje razdor, jer će se oholi ljudi boriti da obrane svoje ideje ili položaj (Izr 13,10; 21,24; 28,25). Ne mogu se spustiti da služe drugima, osim ako to njima najbolje ne služi. I neće priznati pogreške Bogu ni ljudima. Takav put dovest će čovjeka do ludih odluka i tvrdoglave pobune te njihovih užasnih posljedica – uništenja i sramote.

↑