Velika je slava kada se raduju pravednici, ali kada zli ustaju, čovjek se skriva.
Ovdje je izreka za studente političkih znanosti. Zašto se dobri ljudi nekada zovu „tiha većina“? Što čini da su nekada određeni dijelovi društva radosni i glasni, a u drugim vremenima skoro pa ih nema? Odgovor je u vladi. Ako je pravedna vlast na vlasti, dobri ljudi se raduju u velikoj slavi zbog blagoslova slobodne i plemenite države. Ali kad su zli na vlasti, pravedni se sakriju.
Sjetite se, knjiga Izreka je dijelom bila i knjiga uputa za Salomonovog sina, kako bi bio slijedeći kralj Izraela. Stoga je tu nekoliko izreka koje se bave sa Salomonovim opservacijama o građanskoj vlasti i politici. Mudar vladar čini da se pravedni ljudi u njegovom djelokrugu raduju u velikoj slavi, ali zao vladar čini to da će se ti isti građani povući i sakriti se jer im prijeti opasnost.
Kao i u mnogim Salomonovim Izrekama, dvije klauzule su uspoređene. Uspoređujući i kontrastirajući te dvije klauzule možete doći do smisla obje. Izreke nisu direktne izjave mudrosti, već su mračne poslovice i zahtijevaju interpretaciju (Izr 1:6; Ivan 16:29). Upravo je to što su opskurne je ono što ih čini izazovnima, intrigantnima i moćnima.
Ključ ove izreke je „kada zli ustaju“, u drugoj klauzuli, koja opisuje politički napredak i popularnost bezbožnih vladara (Izr 11:10; 28:28; 29:2). Tijekom takvih teških vremena, „čovjek se skriva“. Kakav čovjek se skriva? Pravedan čovjek iz prve klauzule, koji se radovao u velikoj slavi pod dobroćudnom vlašću. Kako se skrivaju? Sklone se ili povuku iz javnosti radi zaštite.
Kada narod ima pobožnog vladara koji štiti i brani pravednosti, to je velika slava tom narodu (Izr 14:34; Ps 33:12; 144:15). Razmotrite kralja Ahasvera koji je donio dekret o zaštiti i osveti za Židove u Perzijskom carstvu (Estera 8:17). A ni jedna nacija nije imala toliko radosti i slave kao što je Izrael imao pod Davidom i Salomonom (I Kr 4:20; I Ljet 12:38-40; II Ljet 7:8-11), Hezekijom (II Ljet 30:21-23), and Nehemijom (Neh 8:1-18). Nakon što se Šaul Taršiški obratio, kršćani su su dobili mir i prosperitet. (Dj 9:31).
Ali kada vlast gura zle ljude, suprotno je istinito – narod je proklet (Ps 9:17). Kada je Ahasvar promovirao Hamana te potpisao njegov plan za genocid, „grad Šušan biješe u pomutnji“ (Estera 3:15). Pobožni ljudi se pametno miču i povlače iz vida javnosti kako bi izbjegli gnjev zlih naspram pravednosti i istine (Ps 9:17; Suci 6:11; I Kr 18:3-4; Mat 2:13-15). Iako su prisiljeni sakriti se, Gospod kaže da svijet nije vrijedan njihove prisutnosti (Heb 11:38).
Rimsko carstvo, a potom Rimokatolička crkva, zajedno su progonili crkve i svece Isusa Krista. Milijuni su mučeni i ubijeni rukom tog zvjerskog kraljevstva, koje bijaše i nije, a ipak jest. (Rim bijaše, Rim je uništen, Rim je oživljen u obliku RKC.) Božji sveci našli su sigurnost tako što su se skrivali u divljini u Aziji, Sjevernoj Africi, Italiji, Francuskoj, Boemiji i Walesu (Dan 7:15-28; Otk 12:13-17; 13:1-18; 17:1-18). Razmotate kako je čak i Pavao prikrio svoje upozorenje o Cezarima i Papama zastrtim jezikom o čovjeku grijeha i sili koja ga je obuzdavala (II Sol 2:1-12).
Samo zato jer ne možete vidjeti mnogo pravednih ljudi kad su zli na vlasti ne znači da ih nema. Izabrali su sakriti se, umjesto da se izlože riziku progona i prevladavajućim političkim vihorima. Ilija je jednom mislio da je jedini pravedni čovjek koji je preostao u Izraelu dok su vladali Ahab i Izabela, ali ga je Bog uvjerio da On i dalje ima 7000 pravednika tamo (I Kr 19:18; Rim 11:4).
Svijet gura zakone i popularno mnijenje protiv Biblijskog kršćanstva. Pišu se zakoni koji će klasificirati propovijedanje Biblije kao zločin iz mržnje. Kuran je dozvoljen, ali ne i Biblija ili kršćanska molitva. Kršćani se skrivaju tako da drže svoju vjeru za sebe i djeca se ne izlažu u školi te izbjegavaju rasprave o Biblijskom moralu i pravednosti, gledaju da se presele van grada, izolirajući se od interakcija u zajednici te se ne natječu za javne pozicije. Politički trendovi koštaju narod njegovih najboljih građana.
Jedino mjesto gdje se Božji narod uistinu može radovati je na Gori Sion, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu (Heb 12:22-24). Ondje sveci mogu staviti svoje povjerenje u Isusa Kralja, koji je blaženi i jedini vrhovnik, koji će ih spasiti od svih njihovih neprijatelja sa vječnim spasenjem (Jer 30:9; Hoš 3:5). Možete sudjelovati u tom kraljevstvu u jednoj od Njegovih crkava (Heb 10:23-25; 12:28-29). Radujte se sa velikom slavom!
Velika je slava kada se raduju pravednici, ali kada zli ustaju, čovjek se skriva.
Ovdje je izreka za studente političkih znanosti. Zašto se dobri ljudi nekada zovu „tiha većina“? Što čini da su nekada određeni dijelovi društva radosni i glasni, a u drugim vremenima skoro pa ih nema? Odgovor je u vladi. Ako je pravedna vlast na vlasti, dobri ljudi se raduju u velikoj slavi zbog blagoslova slobodne i plemenite države. Ali kad su zli na vlasti, pravedni se sakriju.
Sjetite se, knjiga Izreka je dijelom bila i knjiga uputa za Salomonovog sina, kako bi bio slijedeći kralj Izraela. Stoga je tu nekoliko izreka koje se bave sa Salomonovim opservacijama o građanskoj vlasti i politici. Mudar vladar čini da se pravedni ljudi u njegovom djelokrugu raduju u velikoj slavi, ali zao vladar čini to da će se ti isti građani povući i sakriti se jer im prijeti opasnost.
Kao i u mnogim Salomonovim Izrekama, dvije klauzule su uspoređene. Uspoređujući i kontrastirajući te dvije klauzule možete doći do smisla obje. Izreke nisu direktne izjave mudrosti, već su mračne poslovice i zahtijevaju interpretaciju (Izr 1:6; Ivan 16:29). Upravo je to što su opskurne je ono što ih čini izazovnima, intrigantnima i moćnima.
Ključ ove izreke je „kada zli ustaju“, u drugoj klauzuli, koja opisuje politički napredak i popularnost bezbožnih vladara (Izr 11:10; 28:28; 29:2). Tijekom takvih teških vremena, „čovjek se skriva“. Kakav čovjek se skriva? Pravedan čovjek iz prve klauzule, koji se radovao u velikoj slavi pod dobroćudnom vlašću. Kako se skrivaju? Sklone se ili povuku iz javnosti radi zaštite.
Kada narod ima pobožnog vladara koji štiti i brani pravednosti, to je velika slava tom narodu (Izr 14:34; Ps 33:12; 144:15). Razmotrite kralja Ahasvera koji je donio dekret o zaštiti i osveti za Židove u Perzijskom carstvu (Estera 8:17). A ni jedna nacija nije imala toliko radosti i slave kao što je Izrael imao pod Davidom i Salomonom (I Kr 4:20; I Ljet 12:38-40; II Ljet 7:8-11), Hezekijom (II Ljet 30:21-23), and Nehemijom (Neh 8:1-18). Nakon što se Šaul Taršiški obratio, kršćani su su dobili mir i prosperitet. (Dj 9:31).
Ali kada vlast gura zle ljude, suprotno je istinito – narod je proklet (Ps 9:17). Kada je Ahasvar promovirao Hamana te potpisao njegov plan za genocid, „grad Šušan biješe u pomutnji“ (Estera 3:15). Pobožni ljudi se pametno miču i povlače iz vida javnosti kako bi izbjegli gnjev zlih naspram pravednosti i istine (Ps 9:17; Suci 6:11; I Kr 18:3-4; Mat 2:13-15). Iako su prisiljeni sakriti se, Gospod kaže da svijet nije vrijedan njihove prisutnosti (Heb 11:38).
Rimsko carstvo, a potom Rimokatolička crkva, zajedno su progonili crkve i svece Isusa Krista. Milijuni su mučeni i ubijeni rukom tog zvjerskog kraljevstva, koje bijaše i nije, a ipak jest. (Rim bijaše, Rim je uništen, Rim je oživljen u obliku RKC.) Božji sveci našli su sigurnost tako što su se skrivali u divljini u Aziji, Sjevernoj Africi, Italiji, Francuskoj, Boemiji i Walesu (Dan 7:15-28; Otk 12:13-17; 13:1-18; 17:1-18). Razmotate kako je čak i Pavao prikrio svoje upozorenje o Cezarima i Papama zastrtim jezikom o čovjeku grijeha i sili koja ga je obuzdavala (II Sol 2:1-12).
Samo zato jer ne možete vidjeti mnogo pravednih ljudi kad su zli na vlasti ne znači da ih nema. Izabrali su sakriti se, umjesto da se izlože riziku progona i prevladavajućim političkim vihorima. Ilija je jednom mislio da je jedini pravedni čovjek koji je preostao u Izraelu dok su vladali Ahab i Izabela, ali ga je Bog uvjerio da On i dalje ima 7000 pravednika tamo (I Kr 19:18; Rim 11:4).
Svijet gura zakone i popularno mnijenje protiv Biblijskog kršćanstva. Pišu se zakoni koji će klasificirati propovijedanje Biblije kao zločin iz mržnje. Kuran je dozvoljen, ali ne i Biblija ili kršćanska molitva. Kršćani se skrivaju tako da drže svoju vjeru za sebe i djeca se ne izlažu u školi te izbjegavaju rasprave o Biblijskom moralu i pravednosti, gledaju da se presele van grada, izolirajući se od interakcija u zajednici te se ne natječu za javne pozicije. Politički trendovi koštaju narod njegovih najboljih građana.
Jedino mjesto gdje se Božji narod uistinu može radovati je na Gori Sion, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu (Heb 12:22-24). Ondje sveci mogu staviti svoje povjerenje u Isusa Kralja, koji je blaženi i jedini vrhovnik, koji će ih spasiti od svih njihovih neprijatelja sa vječnim spasenjem (Jer 30:9; Hoš 3:5). Možete sudjelovati u tom kraljevstvu u jednoj od Njegovih crkava (Heb 10:23-25; 12:28-29). Radujte se sa velikom slavom!
Primajte besplatno svaki dan Izreke i komentar. Otvorite kanal, dodirnite „Prati” i uključite zvonce obavijesti.